< travanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



trilogijablog
15.04.2006., subota
Trilogija - dio drugi, poglavlje drugo, dio drugi

Thufrijeve lamentacije i njihova mehanika

Thufri, baš kao i svi Abadonci ima ponešto drugačiji mozak od ostatka svemira. To dakako proizlazi iz specifične evolucije izazvane boravkom u Abadoniji. Kada vrijema teče kaotično, ponekad preskakujući ili vraćajući se unatrag potreban je potpuno drugačiji centar za koordinaciju, ali i za rješavanje ovakvih temporalnih zanimacija. Zamislite da odjednom prođe 100 godina, a zatim se vratite unatrag 9 sekundi. Dakako, jedan od najboljih načina kompenzacije ovakvog temporalnog kaosa je ignoriranje postojanja vremena kao takvog. Jednostavno, izbacite dimenziju iz svjesnog poimanja i razvijete autonomni centar za boravak u vremenu. Taj centar, zvan Zenonova amigdala je veličine teniske loptice i zauzima veći dio svih autonomnih funkcija. Također rotira ili ne rotira kotače kojima se Thufri kreće.
Vrijeme u Abadoniji postoji, ali pomalo drugačije. Abadonija je "zgužvana" dimenzija kvaziprostora u potprostoru. Vrijeme je također zgužvano i determinsitčki potpuno kaotično. Događaji su već određeni, ali se dodiruju trenutci u vremenu koji se ne bi smjeli dodirivati pa kvazisvemir u kojem se nalazi Abadonija to neprestano kompenzira. Stoga, na višoj razini događaji nisu određeni na način da se zna kada će se dogoditi, nego su određeni da će se dogoditi. Ne nužno po redu već kada uspiju. Dakako, kvazisvemir mora paziti da pritome odjednom ne ubije protekom vremena sve Abadonce i materiju/energiju koju trenutno čuvaju pa je izuzeo sve svijesno iz proteka vremena. Abadonci su svijesni temporalnih događaja oko njih i znaju da samo oni mogu stvarati događaje koji su kauzalistički određeni, a da ostatak prirodnih pojava teče više manje hirovito. Stoga Zenonova amigdala omogućava svjesno postojanje Abadonaca, njihovo kretanje te interakciju s okolinom.
Takvo celebralo uređenje je dakako uvjetovalo drugačiju gramatiku, način razmišljanja, kulturu, poimanje glazbe i slično. Ovako je Thufri razmišljao o trenutnom stanju(doslovni prijevod s huztar'pot, Thufrijevog nariječja):

"Bivanje da, visok stupanj vjerojatnosti, osamnaest, nemoguće izvršenje supstance, rotacija za devet kvoda, prebacivanje centra transpozijom.


Da, da ovo mu je omogućilo da bude stabilan na svom kotaču. Kako bi olakšali sporazumjevanje sa bićima koje čuvaju izmišljen je univerzalni prevoditelj koji ne samo da prevodi značenje riječi nego semantiku, uopće cjelokupni sustav razmišljanja se trenutno prilagođava biću s kojim Abadonac razgovara. Iz ovog razloga Thufri ne razumije usporedbe osima ako da univerzalni prevoditelj ne upozori na ono što Abadonci zovu "deflatorno, značenje, kompozacija nemoguća, brza klepsidra."

Abadonci su prirodno imali emocije u potpunosti neprilagođene funkciji sentinela, pa su genetičkim manipulacijama stvorili emocije koje se češće pojavljuju u ostatku svemira*.

Thufri je razmišljao slijedeće (prevedeno):

Ne shvaćam, kako nema njegove dezignacije na Popisu?! Znalo se događati i prije da je nema, ali uvijek se pojavila nakon par trenutaka (ili tisuća godina, što je god prošlo brže). Zakleo bih se da je tren prije nego sam vidio Hoda tu pisalo bezulijska jegulja. Nije mi jasno.... Još nemam dovoljno iskustva za čuvanje svijesnih bića, pogotovo ne takvih s širokim rasponom genetički uvjetovanih emocija. Ja svoje bar mogu isključiti, a tko zna što ovaj potomak majmuna može napravit u idućem trenu. Zašto mi je dodijeljen ovaj čovjek? Ima 14 789 iskusnijih sentinela od mene i njih bar 9 875 je osposobljeno za čuvanje svjesnih bića emotivne kategorije KL-14... što da radim s njim? NEma upute, ne znam pravilnu proceduru, od kuda mi taj "čaj". Jel mu to potrebno? Što ako ne dobije čaj? Hoće li njime ovladati te prirodne nerazumljive emocije i tko zna što će se onda dogoditi? Možda učini nešto grozno što uključuje moje truplo i razne dijelove njegovog tijela? Trebam li mu pribaviti ženku?

....

.......

___________
*Iz nekog razloga razvili su i neku vrstu apsolutne depresije koja se manifestira kao bolesna ljubomora u prvom stupnju i suludi bijes s ispadima sreće u drugom stupnju... Navodno im je model bila ženka homo sapiensa i njen emotivni život...
- 14:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #
22.03.2006., srijeda
Trilogija - dio drugi, poglavlje drugo, dio prvi

Lamentacije prije velikih problema

-II poglavlje-

Saznajemo o čemu razmišljaju Hod Falag i Thufri, što je kvazifilozof, nešto o fobijama i što je istinski omnivor


Da... Analitički um treniran na brojim izmjenama i dopunama OZUSNREMNKME, prvak svoje klase u tradicionalnim Abadonijskim sofističkim bitkama, vrlo doslovno shvaća stvari. Stoga mali nesporazum i napadački ton ionako svadljivih Abadonaca.
Hod s druge strane nije imao nikakvih problema u prepuštanju pobjede u nekoj sofističkoj smicalici biću koje ima indigo glavu, surlu, tri ruke i kotač umjesto nogu.
Hod je bio, baš kao i njegovi pretci kvazifilozof. Kvazifilozof je osoba koja u introspekciji dolazi do nepobitnih životnih istina koje su same po sebi razumljive. Hodov djed, Lot Falag je bio bohem i profesionalni izbjegavač vojske u ratu Osam svjetova. Njegov doprinos tradiciji kvazifilozofiranja je bila duboka misao iznimne točnosti i nesumnjive istinitosti: "Bolje biti živa kukavica, nego mrtav heroj."* Rat osam svjetova je prema Lotovom mišljenju bio vrlo uzbudljiv događaj, ali genetičko upozorenje mu je govorilo da je bolje cijeli život provesti u dosadi, ako je najzanimljivija stvar tvog života rat. Hodov otac, Kam Falag, činovnik i potajni slikar, dijete je posljeratnog razdoblja kojemu je jedni cilj bio ukrasti više otpada od druge djece ili preprodati više kontrabande kao student. Pod stare dane se smirio i zaposlio kao činovnik zatupljujući svoj avanturistički um lupanjem pečata na triplikate duplikata. Do svoje nepobitne same po sebi razumljive istine Kam Falag je došao jednog snenog utorka oko 8:34 kada je zaključio uz šalicu bijele kave i peciva sa džemom od malina da: "Život je kao doručak. Najvažniji dio postojanja, odnosno najvažniji dio dana."** Falagovi ovo čine već tri generacije.
Hod je već poklonio ovoj univerzalnoj bazi podatak niz prekrasnih misli, ali nažalost svaki kvazifilozof se može pamtit samo po jednoj. Hod je stavljen u Abadoniju na ovo putovanje baš s razlogom kako bi se dovinuo svojoj istini.
Hod je u glavi polako vrtio Thufrijev pravnički solilokvij o pravima i dužnostima koje ima. Nešto ga je vrlo uznemiravalo, ali nije znao točno što...
Hladni ton grozomorne objektivnosti? Ne, to nije bilo to...
Velike riječi koje vjerojatno znače puno stvari koje ne razumije? Ne, nije ni to...

Za vrijeme trajanja tvog/vašeg pomaknuća u Abadoniju imaš/imate pravo na službenika Abadonske organizacije za zbrinjavanje momentalno nepotrebnih količina materije i/ili energije (u daljnjem tekstu sentinel) koji je dužan objasniti prava, dužnosti i obveze svake momentalno nepotrebne količine materije i/ili energije toj istoj momentalno nepotrebnoj količine materije i/ili energije za vrijeme trajanja pomaknuća u Abadoniji.


Da, to je bilo to... Koliko traje zapravo to vrijeme... Smao malo...

Rok podizanje prijedloga za zamjenom je ili do 8 milenija pomaknuća u Abadoniji ili do 5 milenija saznanja o činjenici/činjenicama koje dovode u sumnju nepristranost ili profesionalnost sentinela.


Koliko?!?! Pet do osam milenija?!?!? Hoda je oblio hladan znoj. Kao prvo ljudi ne žive pet do osam milenija. Eventulano dožive prvu desetinu prvog milenija i to ako su sretni, pa čak i tada završe čoravi, blesavi i popišani. A ovo je samo rok za žalbu.. Pa Hod bi tu mogao biti i dulje!
Nagon za postavljanjem pitanja koji je tako iritirao Thufrija opet je proradio.

-Oprostite, Thufri, koliko ću ja točno biti ovdje?- upitao je Hod tiho
-Hm... Što? Aha, da, koliko ćeš biti ovdje... Samo malo... da pogledam u svoj tabulator. Evo ga, Hod Falag, predmet broj 14756-251po14, rok boravka u Abadoniji je.. Hm... Ne znam, zapravo, ne piše ništa. To je čudno, obično piše. Prokleti Središnji ured!!!- živčanio je Thufri
-Aha... Znate, ja ne mogu živjeti pet milenija, ne mogu dogurati ni do kraja prvog,- objasnio je rok trajanja prosječnog čovjeka Hod Flag
-Normalno da možeš! Ma, daj pa kotovska visibaba je tu trajala bar 150 000 000 godina, a to je samo mali cvjetić***...- odmahnuo je rukom Thufri
-Ne, poprilično sam siguran da ne mogu,- ustrajan je bio Hod.

Da, da slijedi još jedna posebnost Abadonije. Thufri je ponovno primoran objašnjavati.

-Gledaj, Abadonija kao spremište funkcionira prema drugačijim pravilima od ostatka svemira. Vrijeme je ovdje pomalo stisnuto ili rastegnuto, ovisi o kutu gledanja. Recimo, pet milijuna godina u Abadoniji je recimo osam sekundi "vani." Ili osam sekundi ovdje je npr. pet milijuna godina vani. Sjećam se dok je Kat Stovok čuvao grizijskog perodaktila prošlo je 0,14 sekundi ovdje, a vani je prošlo devet milijuna godina. Dakako, kada se perodaktil pojavio usred glavnog grizijskog grada i pobio 8 milijuna Grizijaca koji su slavili Festival sreće mislim da se Svemir osjećao poprilično glupo. Ipak, perodaktili su bili izumrli na Griziju prije seda i pol milijuna godina.
Također, vrijeme u Abadoniji ne teče ravnomjerno. Od kada si tu proteklo je 14 milijardi godina, a s tim da je zadnja rečenica trajala samo osam sati. Yup, lineran protek vremena je za curice! I da, to znači da više nemaš pravo na prijedlog za promjenu sentinela...- objasnio je Thufri

_________

*Istina ne mora nužno biti niti plemenita niti herojska. Lotova je bila takova.
**Kamova je bila neduhovita, ali egzistencijalistička, a to se vrlo cijeni
***Koji jede nizinske bizone...
- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.03.2006., utorak
Trilogija - dio drugi, poglavlje prvo, dio četvrti

....
Da, da Thufri je bio u krivu. Ipak, relativno je bio i u pravu. Ako usporedimo njegovu teoriju s terijom njegovog brata koji je smatrao da je Abadonija pravi svemir, a svemir je zapravo Abadonija, Thufrijeva teorija filetiranog svemira je produkt lumena.
Hod nikako nije bio sretan. Hod je bio vrlo nesretan. Kada netko preferira spavanje i čaj od cimeta, kardamona, klinčića i đumbira (vrlo specifična mješavina) nespavanje u nepoznatoj kvazidimenziji gdje nema čaja od cimeta, kardamona, klinčića i đumbira čini ga nesretnim. Ipak, Hod, ko treći u nizu kvazifilozofa u svojoj ne tako slavnoj familiji imao je nevjerojatnu sposobnost postavljanja pitanja.
Thufri će uskoro otkriti tu nevjerojatno iritantnu sposobnost.

-I... Tako... Znači, Thufri... Vrlo zanimljivo... Preptpostavljam da nemate šalicu čaja od cimeta, đumbira, kardamona i klinčića?- pokušao je Hod
-Molim?- trznuo se Thufri koji je nešto tipkao na svom uređaju
- Šalicu čaja?- molečljivo ga je gledao Hod
- Ne, nemam! Gledaj, ovo mi je prvi put da sam sentinel svjesnom biću. Proučavam spise, ali nema niakkvih naputaka kako te spriječiti u tom otvaranju usta i svemu. Slučajno nemaš neki deaktivacijski postupak koji mogu pokrenuti ili nešto...- nadao se Thufri
- Neeee, ne ako me misliš kasnije aktivirati. A što ste radili prije nego ste postali moj sentinel?- neumoljiv je bio Hod u ispitivanju i časkanju
Thufri je bio inteligentno biće. Polako mu je svitalo da ovo biće funkcionira tako da pitanjima pokušava utvrditi svoje trenutno stanje i položaj. Thufri na Hodu nije otkrio nikakve senzore, sonde ili druge mehanički pouzdane sustave za detekciju i rekognaciju. Istina, izgleda da postoje dva organska senzora na prednjem dijelu kranuuma, vrlo slična onima kakve je posjedovao i Thufri i dva lateralna senzora očito namjenjena za auditorne zadatke, ali ipak to je nedovoljno za neko ozbiljnije snalaženje. Odlučio se kockati i pokuašti s pristupom zvanim "odgovaranje na pitanja". Revolucionarno, ali izgleda neophodno.
- Prije nego sam postao tvoj sentinel? Da vidimo... A, da! Zaposlio sam se u Uredu za konzervaciju materije pri abadonijskom sekretarijatu zaposlove vezane uz detekciju, prikupljanje i konzervaciju materije. Zatim sam sudjelovao pri izradi 18 izmjene i dopune 587. članka OZUSNREMNKME. Ah, to su bila vremena. Zatim sam premješten na sadašnju pozciju sentinela. U početku naravno čuvaš fotone, kvarkove, subatomske čestice, pa zatim atome, molekule i polako se penješ po ljestvici. Stijene, poneki manji asteroid, pa niže oblike života, poneki virus, tu i tamo pokoji cvijet, životinju. Sada sam eto, dobio tvoj slučaj, mogli bi reći promaknuće, moj prvi svjesni organizam.- ponosan je bio Thufri
-Da, kao što kaže pjesma:
The tallest trees from acorns grow
- ljubazno je odvratio Hod
-Stvarno? A koliko visoko?- upita Thufri
-Pa, oko 30 metara - zbunjeno odvrati Falag
Thufri se prigne, bjesomučno tipkajući po uređaju odvrati:
-Evo tu piše da sekvoja naraste i do 100 metara, cedar i do 50 metara...-
-Da, dobro, to je izreka,- pokušao se obraniti Hod.
-Ali, zapravo nije istinita!-ovaj pta je bio neumoljiv Thufri
-Ured, iz žira definitvno ne rastu najviša stabla, ali vjerojatno u top 10, srednje visoka stabla definitvno- diplomatski je pokušao Hod.
-Znači, želiš reći da sam mediokritet...- Thufri je nastavio nimalo diplomatski
-Ne, ne nipošto niste mediokritet. Gledajte, to je izreka! Ljudi koj su ju skovali vjerojatno nisu vidjeli ni sekvoju ni cedar!- pravdao se Falag.
-Vrlo neodgovorno ponašanje!- Thufri je kipio
-Ma hrast je samo postao simbol velikog i snažnog drveta...- Hod je pokušao.
Hodovo pravdanje se nastavilo još neko vrijeme. Da, vrijeme. Pojam koji Abadonci ne koriste na isti način kao i mi. Kao ni prostor. O tome će Hod kasnije saznati puno više, čak i više no što bi htio.

- 09:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
04.03.2006., subota
Trilogija - dio drugi, poglavlje prvo, dio treći

.....

-Nadam se da je sve jasno...- nakon udaha, jer se sva prava diljem svemira čitaju u jednom dahu, nastavi Thufri
-Ne, ne baš, zapr...-
-Odlično, drago mi je da smo to riješili! Ne znaš koliko puta neka budala traži da mu se u tančine objsani ovo ili ono. Stvarno zna iživcirati. Hah, pa ne služim ja objašnjavanju i pojašnjavanju.-
-Vjerujem,ali smijem li postavit par kratih pitanja-pažljivo upita Hod
-Inače, u pravilu ne, ali pšošto se tako dobro slažemo, pitaj!- milostiv je bio Thufri
-Malo mi je nejasno zašto samo ovdje, što je ovdje, hoću li ikada otići odavde...-
-Opa, čekaj, čekaj, jedno po jedno pitanje- prekine ga Thufri, milostivi odgovarač na pitanja.
-Onda, dobro, gdje sam točno?-
-Abadonija, privremeni egzil za momentalno nepotrebnu masu i/ili energiju- služebno s ponosom vetranskog službenika odgovori Thufri
-Što... Kako... Kakvu nepotrebnu...- Hod je mucao tražeći pravilno pitanje
-Hmm, dakle... Ovako. Svemir je prokleto loše uređen. Očajno zapravo. Stotine milijuna svjetlosnih godina između glaksija, a između samo prazan prostor bez enrgije, materije ičega. I onda imaš galaksije koje su krcate masom i energijom i savijaju prostor i vrijeme da je to milina. Svemir uopće ne bi trebapo postojati da poštuje osnovne zakone fizike, ali eto postoji i moramo se snaći najbolje kako je moguće. Svemir je napola svjestan. Tolika masa i energija moraju razultirati bar nekakvom inteligencijom. Pokušava nekako uravnotežiti sve te nepravilnosti pa svako malo sistem padne, svemir izbaci nepotrebnu materiju, energiju, pa ju ponovno uzme natrag kada mu zatreba. Abadonija je spremnik, veliko skladište onoga što trenutno nije potrebno. Vrlo komplicirano.-
-Molim? Svemir me izbacio jer mu nisam bio potreban? To je jednostavno okrutno... Mislim, shvaćam kada te priatelji izbace iz društva, ostavi te žena, ali da te odbaci cijeli svemir, to..., to je jednostavno pogrešno-
-Ne, ma kakvi. Pa svemir to ne čini namjerno. Nije baš TOLIKO inteligentan. Potpuno je objektivan i fer što se toga tiče, nađe onu količinu mase koja je viška i izbaci ju van. Zapravo, imaš nevjerojatne sreće. Da si nastao prije koji par milijardi godina možda bi samo polovica tebe došla, svemir tada nije bio toliko uvježban u prebacivanju svjesnih bića. Sada pazi da ih cijele prebaci ovdje. - tješio ga je Thufri
- Ipak, ne osjećam se bolje. Gosopodine Thufri, nadam se da ste gospodin, gdje je to točno ovdje? Osim što je ovdje Abadonija. - pokušao je Hod s još jednim pitanjem. Hod nije bio svjestan u što se upušta. Osim što su fanatični analnoretentivni pravničko usmjereni umovi Abadonsci imaju maniju međusobnog svađanja i raspravljanja do u nedogled o filozofski bitnim stvarima, poput: Zašto smo ovdje, Tko je stvorio svemir, Što je to Abadonija, Zašto stavljaju rižu u čokoladu...
Thufri, kao isvaki Abadonac ima svoju teoriju zašto je Abadnoja ovdje, što je Abadonija, gdje je Abadonija i tome slično. Kao i sve ostale teroije, poptuno je u krivu. Abadonija je tu jer svemir očajno funkcionira, pa je stvorio Abadoniju kao protutežu svemiru, zaboravio zašto ju je stvorio, smotao ju u tri dimenzije, njih smotao u beskonačno malu 8 dimenziju i odbacio tamo negdje kod Rigela. Pošto svemir tako očajno funkcionira činjenica da je Abadonija veličine atoma nije smetala da se u nju ne ugura sve što je nepotrebno. Potrebno je samo dobro rasporediti prostor.
Thufrijeva teorija je glasila ovako:
Svemir ima samo jednu dimenziju i izgeda kao list papira. Abadonija se nalazi unutar svemira, ali ne kao npr. glaksija ili maglica MP879S, nego kao da zasječete u jedinu dimenziju svemira, izfiletirate ga i onda unutra ugurate Abadoniju kao suhe šljive u odrezak od veprovine. Začin nije potreban.

- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.03.2006., četvrtak
Trilogija - dio drugi, poglavlje prvo, dio drugi

.....

Thufri je Abadonac. Rasa toliko stara da ne postoji za nikog drugog osim za sebe jer nitko ne zna za njihovo postojanje, nastala u prvim trenutcima stvaranja svemira danas služi svima koji postoje ili će postojati. Hod će upravo povesti vrlo mučan razgovor s Thufrijem i otkriti neke nove stvari.

Thufri se kretao polagano, ili se tako bar činilo Hodu. Opet, pošto Hod nije znao kako se kretati na ovom čudnom mjestu mogao je samo strpljivo čekati dolazak šarene spodobe na kotaču/kotačima* i pokušati razviti novu fobiju. Možda neku koja uključuje iracionalan strah od bića na kotačima. Kotač nije škripao, a biće je izgledalo neobično stabilno i neobično ljutito. To Hodu nije ulijevalo nikakvu mirnoću duha pošto je bio paraliziran novootkrivenom fobijom od bića sa indigo glavom ljutitog izgleda.** U rukama Thufri je držao čudan uređaj i bjesomučno lupkao po njemu, a trećom rukom je radio vrlo nepristojnu gestu upućenu cijelom postojanju.
Hod je panično razmišljao:

- … da mu postavim nogu? Vjerojatno će mi ju pregaziti.
- Đizs, kolika mu je to surla?
- Tri ruke, znači tri šake, znači tri izvora boli…


Hod je bio nepotrebno zabrinut. U cijelom postojanju Abadonac nikad nije ozlijedio niti jedno živo biće. Izvor Thufrijeve frustracije bila je birokracija i općenito loše uređenje svemira koji se protivi svim zakonima logike i fizike.
Izgleda da je birokratski uzrokovana frustracija simptomatična svim živim bićima, kao što je i neporeciva činjenica da i najjednostavniji oblici života prvo razviju birokraciju.***
-sNorGl, sNogrl, hoTp!- skvičao je Thufri. Glasanje je bilo isprekidano, gotovo umjetno, kao da je netko nevješto lijepio isječke glasanja pavijana i novijih Severininih hitova. Hod je smatrao uputnim ne predstavit se, ne pitati što to znači i može li eventualno prestati.
-Ovaj, da, oprosti, univerzalni prevoditelj**** ne radi. Na potpuno krivom si mjestu. Trebao bi biti skroz tamo…- pokazao je Thufri u neodređenom smjeru u beskonačnu bjelinu.
-Stvarno? Oprostite, ali ne znam ni kako sam došao ovdje ni zašto bih trebao biti tamo, ni što je ovdje, ni tko ste vi…- hiperventilirao je Hod
-Thufri, tvoj sentinel idućih par milenija ili sekundi. A ti si koliko ovdje piše ili Hod Falag ili bezulijska pernata jegulja.-
-Hod Falag, gospodine- promrmlja Hod
-Aha, a imaš li kakve dokaze za to? Kako znam da nisi bezulijska pernata jegulja?!-
-Nemam perje i imam noge…- pokušao je Hod
-Ne znam ja ništa, svi vi meni izgledate isto- odmahnuo je rukom Thufri u maniri osobe koja je upravo pomiješala lijevog bacila streptokoka s desnim bacilom streptokoka, - no pretpostavimo da si doista Hod Falag. Uglavnom, da, sada ti moram pročitati tvoja prava i generalne klauzule vezane uz tvoje stanje kako kasnije ne bi došlo do bespotrebnih tužbi, odštetnih zahtjeva i u nekim iznimnim slučajevima verzijskih zahtjeva.

Dakle:
(Umetni ime ovdje ako postoji), nalaziš/nalazite (ako je postojanje način prihvatljiv života, neživota ili bilo kojeg drugog načina života postojanja, bivanja ili opstojanja biću, pojavi, elementu, čestici) se u Abadoniji zbog opravdane sumnje da svemiru nisi/niste trenutno potreban/potrebni prema članku 879/25, stavak 658, podstavak 65 Općeg zakona o uređenju svemira i o načinu rješavanja eventualnih momentalno nepotrebnih količina materije i/ili energije (u daljnjem tekstu OZUSNREMNKME). Za vrijeme trajanja tvog/vašeg pomaknuća u Abadoniju imaš/imate pravo na službenika Abadonske organizacije za zbrinjavanje momentalno nepotrebnih količina materije i/ili energije (u daljnjem tekstu sentinel) koji je dužan objasniti prava, dužnosti i obveze svake momentalno nepotrebne količine materije i/ili energije toj istoj momentalno nepotrebnoj količine materije i/ili energije za vrijeme trajanja pomaknuća u Abadoniji. Prema OZUSNREMNKME imaš/imate pravo na zamjenu svog sentinela ukoliko smatrate da nepravilno, nedostojno ili nezakonito obavlja svoju dužnost ili je njegovo djelovanje u suprotnosti s tvojim/vašim interesima. Rok podizanje prijedloga za zamjenom je ili do 8 milenija pomaknuća u Abadoniji ili do 5 milenija saznanja o činjenici/činjenicama koje dovode u sumnju nepristranost ili profesionalnost sentinela. Prema generalnoj klauzuli oba roka su prekluzivna, uz napomenu da konzumacijom subjektivnog roka nestaje i mogućnost korištenja prava iz objektivnog roka. Ovo pravo može biti ograničeno nacionalnom sigurnošću, zaštitom visoko zaštićene tajne, zdravlja i svih vrijednosti taksativno nabrojanih u članku 8795/22, stavka 87 OZUSNREMNKME. Obveze svakog momentalno pomaknutog korpusa materije i/ili energije su poštivanje Opći odredbi OZUSNREMNKME koja proizlazi iz načela teritorijalnosti važenja propisa zakonske i nadzakonske snage.-






______________________
* Unutar većeg kotača nalazi se manji koji se okreće, a veći, bar se tako čini Hodu, ne okreće. Hod je u krivu, dakako, kotač se okreće unatrag. Kauzalitet ne zabrinjava Abadonce osim ako nije vezan uz pravna pravila, propise, dekrete, edikte, proglase, ugovore, zakone, zakonike i tome slično.

** Hod imam nevjerojatnu sposobnost brzog razvijanja fobija. Pokušaji da se daju latinskostarogrčka imena njegovim fobijama propala su neslavno, a niz uglednih psihijatara se odjednom umirovio. Ipak, došlo se do zaključka da je to strategija preživljavanja, a pošto je Hod još bio živ smatrali su da je uspješna.

*** Sram nas je nagnao da prostituciju proglasimo najstarijim zanatom

**** Nevjerojatno korisna sprava, razvila ju je vojna industrija. Izgleda da što više vrste komuniciraju to je veća mogućnost izbijanja sukoba.
- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.03.2006., srijeda
Trilogija - dio drugi, poglavlje prvo, dio prvi



Abadona

Predgovor drugom dijelu

Dobro je početi pisati drugi dio prvi. Naime, prema teoriji trilogije radnja je tada već počela i zaplet je napola otkriven. Činjenica da prvi dio ne postoji samo mi olakšava posao jer znam kuda idem i samo trebam otkriti odkuda sam krenuo i točno gdje ću završiti.
Abadona je, usput rečeno, prema kršćanskoj mitologiji demon koji se kaje...

-I. poglavlje-
saznajemo gdje je glavni lik završio,
nešto o žirevima i odnosima među drvećem i koga je sve upoznao


-Ne mogu reći da je putovanje bilo loše. Nipošto... Dapače, prvih osam sati ili tako nešto (nemoguće je mjeriti vrijeme u takvoj situaciji) prošlo je začuđujuće mirno i da nije bilo osjećaja kao da ću povratiti lubenicu vjerojatno bih i mirno spavao. Kasnije je bilo malo grbavije, ali eto živ sam.
Nakon što mi se vratio vid i centar za ravnotežu relativno oporavio uspio sam otprilike dobiti dojam mjesta u kojem se nalazim. Poprilično je svijetlo. Bijelo, blijedo, biserno i sedefasto, poput sna nekog minimalista iz 1960. Toplo je. To je uvijek dobro. Nema horizonta. To je uvijek loše. Prostor se čini vrlo prostranim, ali nema jeke. To je vjerojatno zato što nema nikakvih zidova, a izgleda kao da bi trebali biti. Srećom nema sunca pa nisam slijep od ove silne bjeline koja bi nesumnjivo blještala.
Vjerojatno nisam u raju jer mi glava puca, a to je poprilično dobra naznaka da sam živ i da svi centri za bol rade. Rade besprijekorno, gadovi prokleti.
Daklem, rezime je sljedeći. Nemam hrane, vode ni skovišta, nalazim se na nepoznatom mjestu koje izgleda kao unutrašnjost vrlo velike i mekane sobe u lokalnoj klinici za osobe koje su sigurne da su one pravi Isus Krist, imam glavobolju i hvata me istodobno fobija od zatvorenih i otvorenih prostora. Barem nema onih prokletih redovnika reda Bar-Honig. Ne volim ih zato što me žele ubiti. To elegantno stavljam u kategoriju vrlo loše stvari. Bez dodatnog razmišljanja.
Zbog ove silne uniformnosti prostora i nedostatk ikavih orjentira ne mogu se kretati u niti jednom smjeru, a ako i krenem trčati/hodati/puzati ili panično i mahnito vikati i poskakivati imam osjećaj kao da se nigdje ne mičem. Kad nemam ni lokator, ni optometron ni ništa...-

Ovako je vjerojatno razmišljao Hod Falag. Da, nije baš u nekoj zavidnoj situaciji, ali barem je živ i može i dalje patiti od svojih fobija i bespotrebno analizirati sve oko sebe. Uostalom, mjesto u kojem se nalazi, Abadonija nije nešto što ga neće zaokupiti. Abadonija krije mnoge tajne, a Hod ne zna niti jednu.
U većini slučajeva ovo bi bilo fatalno za Hoda, trećeg u nizu kvazifilozofa iz obitelji Falag i stoga predodređenog za mnogo čudnije stvari od njegvog djeda i oca, ali treći kvatifilozof u nizu je rijetka pojava, a biće koje će Hod uskoro upoznati ima neki čudan odnos prema rijetkim stvarim i pojavama. To vjerojatno proizlazi iz njegove posebnosti, ali i o tome kasnije.
Thufri, je troruko i beznogo biće koje se "kreće" prema Hodu. "Kretanje" je vrlo neobično. Naime, nedostatk nogu svakako ometa ili onemogućava nekom biću hodanje, ali zato se to fino može nadoknaditi instaliranjem kotača mjesto donjih ekstremiteta. Kotači izgledaju neobično organski i neobično okruglo i time su još čudniji jer kotači nisu nešto što se povezuje s organskim bićem. Ali, mnoga toga vezanog uz Thufrija se ne može povezati s organskim ili bilo kojim drugim bićem.* Npr. njegova boja. Indigo glava i žuti torzo, crne ruke i zlatni kotač... Loše usklađivanje boja ili bolestan um?
Thufri ima neobičan način razmišljanja. Ili razmišlja unatrag (dok sanja) ili unaprijed (dok je budan). Nema koncepciju kauzaliteta, jer postoji u Abadoniji gdje se ne zamaraju takovim glupostima pa ne razlikuje san i javu. Hodu će ovo biti zanimljiv izazov, iako još to ne zna. Ali Hod Falag brzo uči. Sretno mu bilo...



____________________
*postoji cijeli niz anorganskih bića, ali pošto nemaju predstavnike u niti jednom parlamentu ne smatramo ih inteligentnim bićima... Vjerojatno smo apsolutno u krivu, mi iammo parlamentace, a oni ne. Tjera na razmišljanje tko tu koga šiša na evolucijskoj ljestvici.
- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.02.2006., ponedjeljak
Čemu će služiti blog?

Blog će služiti trilogijama. Da, shvatio sam da je najbolje pistati trilogije, i ponekad ne nužno kronološkim redom. Sve je trilogija, ili bar potencijalna trilogija.
Eto, Bibliji još fale dva dijela da postane trilogija i samo je pitanje vremena kada će se i to dogoditi. Gospodar prstenova je već trilogija i stoga besmrtan.

Cilj je napisati trilogiju na blogu.
Blogroman. Svi to rade pa ću i ja jer sam pomodan. Fale mi samo imena glavnih likova, radnja i sve što sačinjava jedan dobar, ali i loš roman.

Ergo, javite se i predložite imena za likove. Mogu biti smiješna poput Guybrush Treepwood ili nesmiješna poput Ivica Mirković. Trebaju mi imena, kako muška tako i ženska. Hell, možete predložiti isvoje ime.
Radnju ću sam smisliti.
- 11:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.02.2006., nedjelja
It could be worse

there could be snakes around us...
- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>